Herceg-Bosna

Herceg-Bosno u srcu te nosim, kud god krenem s tobom se ponosim
 
HomeFAQSearchMemberlistUsergroupsRegisterLog in

Share | 
 

 Livno

View previous topic View next topic Go down 
AuthorMessage
Admin
Admin


Number of posts : 60
Registration date : 2008-10-07

PostSubject: Livno   7/10/2008, 03:57



LIVNO


O Livnu

Livno je najveće naselje Hercegbosanske županije.
Prema zadnjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine livanjska je općina imala 40600 stanovnika.
Grad Livno je sa svojih 10028 stanovnika po veličini vodeći grad u Županiji.
Iako se u pisanim izvorima spominje još od 892. godine, broj njegovih stanovnika stoljećima se sporo povećavao.

Livno ima iznimno povoljan zemljopisni položaj.
Grad se smjestio na raskrižju glavnih prometnica s kojima je vezan s ostalim dijelovima Županije, ali i sa susjednom državom Republikom Hrvatskom.
Zbog svog položaja Livno je oduvijek imalo važno geostrateško značenje.
U odnosu na većinu ostalih naselja u Županiji Livno ima veoma dobre mogućnosti opskrbe pitkom vodom.

Livno je kulturno, političko, upravno, zdravstveno, prometno i prosvjetno središte Hercegbosanske županije. U njemu rade dvije osnovne škole: OŠ Ivana Gorana Kovačića i OŠ fra Lovre Karaule. U Livnu također djeluju tri srednje škole: Gimnazija, Ekonomska i Strukovna škola.

Osim navedenih odgojno-obrazovnih ustanova, u Livnu djeluju dječji vrtići i Centar za kulturu, naobrazbu i informiranje koji se bave organizacijom kulturnih priredaba u mjestu, organizira razna stručno-znanstvena predavanja, a bavi se i informiranjem putem radijske postaje Livno.
U Livnu postoji i kulturno umjetničko društvo "Dinara", koje u svom sastavu ima folklornu skupinu, limenu glazbu i mažoretkinje.
Uz rubove Livanjskog polja smještena su brojna sela i zaseoci.
Livno i njegova okolica su u Drugom svjetskom ratu pretrpjeli velika materijalna razaranja
i stradanja ljudi.
Grad je doživio teška bombardiranja.
Od angloameričkih snaga bio je znatno porušen.
U vrijeme Domovinskog rata stradanja su se ponovila u sukobu s vojskom bivše Jugoslavije.

Povijest Livna

Prethistorijsko doba

Najraniji do sada pronađeni tragovi naseljavanja ljudi u livanjskom kraju potječu iz prethistorijskog doba oko dva tisućljeća prije Krista. Od tada pa sve do dolaska Rimljana livanjski kraj naseljavlo je ilirsko pleme Delmati.

Na gorskim obroncima oko Livanjskog polja smješteno je oko četrdesetak, vizualno povezanih i dobro branjenih gradina iz brončanog i željeznog doba. Na području grada Livna nalaze se tri prethistorijske gradine (Velika gradina, Mala gradina i Kasalov gradac), od kojih dvije imaju podgradinska naselja, i jedna nekropola s tumulima. Navedene tri gradine su gradinski kompleks jedne veće i značajnije organizirane rodovske zajednice. Kroz dva i pol stoljeća, sve do posljednjeg velikog panonsko-delmatskog ustanka koji je bjesnio ilirskim krajevima od 6. do 9. g. poslije Krista, gradine su odolijevale Rimljanima.
Rimsko doba

Od prvog rimskog pohoda na Delmate 156. pr. Kr. do pomenutog ilirsko-panonskog ustanka na ovim prostorima bjesnili su brojni ratovi u kojima su starosjedioci Delmati neviđenom ratobornošću pružali otpor i nanosili ogromne gubitke rimskim legijama. U velikom ustanku 6.-9. g., koji je potresao rimsku državu, ilirski narodi Breuci, Desitijati i Delmati, pod vodstvom Batona Breuka i Batona Desitijata pobunili su se zbog novačenja Ilira za rat u Germaniji. U ustanku je sudjelovalo 800.000 ljudi, od toga 200.000 pješaka i 9000 konjanika. Svetonije, biograf rimskog carstva, veli: "To je bio najteži rat što su ga Rimljani vodili nakon onih protiv Kartage". U krvi i ognju ugušen je očajnički otpor ponosnih Ilira. Gradina na Teberu i Kasalov gradac dočekali su ova rimska osvajanja kao sastavni dio jedinstvenog delmatskog obrambenog gradinskog sustava Livanjskog polja.

Nakon potpunog pokoravanja Delmata, po kojima je dobila naziv rimska provincija Dalmacija jer su posljednji pokoreni, započinje dugotrajni proces romanizacije. Tipičan primjer rimskog kultnog sinkretizma je zavjetni reljef boga Libera - Dionisa nađen na prostoru ilirsko-rimskog naselja u današnjim Vašarovinama

Dolazak Hrvata

Oko 621 g. Avari u svojim pohodima ruše sve bazilike na području Livanjskog polja. Poslije pobjede nad Avarima kod Carigrada 626. Hrvati su naselili prostore Rimske Dalmacije i Panonije. Na tim se prostorima Hrvatska razvijala i do polovice desetog stoljeća razvila kao samostalna, društveno - politički neovisna, i od značajnih političkih čimbenika toga vremena priznata država. U toj se Hrvatskoj nalazilo i razvijalo Livno i livanjski kraj u sastavu Bijele Hrvatske.
Najstariji pisani dokument u kojem se spominje Livno je "Povelja" kneza Mutimira od 28. rujna 892. kojom se crkva sv. Juraja daruje splitskom nadbiskupu Petru II, u kojoj se među potpisnicima u listi svjedoka na drugom mjestu nalazi i livanjski župan Želimir. Ovaj datum se danas obilježava kao Dan Livna.

Livno u sastavu Bosanske banovine

Godine 1326. prvi put ulazi Livno u sastav Bosanske banovine, ali se vlast hrvatskih velikaša povremeno nad njim i dalje protezala. Livanjski je kraj pripojio bosanskoj državi ban Stjepan II. Kotromanić. Livanjskom županijom tada je upravljao Vladislav Galešić.
Livno je kroz sav srednji vijek, kako u sastavu hrvatskog kraljevstva tako kasnije i u sastavu bosanskog kraljevstva, imalo status župe ili županije. Srednjovjekovne županije, odnosno njihovi župani uživali su visok stupanj autarkičnosti, tj. bili su prilično neovisni prema svojim feudalnim gospodarima hrvatsko-ugarskim i bosanskim kraljevima. Prelazak Livna iz sastava hrvatskog u sastav bosanskog kraljevstva nije za grad imao veći značaj, jer su politički sustavi bili identični. U vjerskom i kulturnom smislu pučanstvo je bilo homogeno katoličko i hrvatsko sve do turskih osvajanja.

Tursko doba

Turska vojska je zauzela Livno 1463. godine da bi se na jesen iste godine morala povući pred kontraofanzivom udružene koalicije Vukčića-Kosača i kralja Matijaša Korvina. Turska vlast će se učvrstiti u Livnu tek 80-ih godina 15. st. i onda će neprekinuto trajati sve do dolaska austrougarske vlasti 1878. godine.
Turskim osvajanjem nestalo je srednjovjekovnog Livna. Grad je porušen i opustošen. Na tim ruševinama, razvija se novi grad sa izrazitim istočnim obilježjima. Uz ostalo u Livnu su podignute četiri potkupolne džamije.
Dolazak Turaka u Bosnu u XV. st. značio je i dolazak pravoslavnih Srba prvi put na ove prostore. Veliko iseljavanje Hrvata koje započe padom Bosne pod Turke potrajalo je sve do sredine 18. st. No, ipak, pored konfesionalnog miješanja putem islamizacije i doseljavanja pravoslavaca u livanjski kraj hrvatsko-katolički element je kroz cijelo tursko razdoblje sačuvao brojčanu većinu i svoj identitet ponajviše zahvaljujući djelovanju bosanskih franjevaca i djelomice glagoljaša.

Vladavina Austro-ugarske

Nakon preuzimanja vlasti 28.09.1878. godine Austro-Ugarska počinje uvoditi svoj, europski način upravljanja. To se u prvom redu odnosi na sudstvo i s njim u vezi gruntovnicu i katastar, javnu upravu, školstvo, zdravstvo i druge do tada potpuno zanemarene javne potrebe. Iako postoje objavljeni radovi o pobuni mještana Livna i okolice protiv Austrougarske, treba ipak navesti kako su se pobunili uglavnom Turci i njihovi sljedbenici kojima je život prije bio dobar i ugodan. Naime, mještani su masovno bježali ispred turskog zuluma u Dalmaciju pa se jedva čekalo da dođe do neke promjene.

Dolaskom austrougarske vlasti život postaje lakši. Slobodno se išlo u crkvu, slobodno držale svinje, seljak je kasnije oslobođen davanja trećine i još mnogo toga. U to vrijeme mnogi izbjegli vraćaju se iz Dalmacije svojim kućama. Pokretači svih kulturnih akcija u Livnu bili su domaći ljudi, ali su zborovođe, dirigenti i režiseri najčešće bili stranci. Danas se u Beču nalazi vrlo sadržajna arhivska građa o Livnu. Među brojnim podacima i planovima grada zanimljivo je da se spominje Livno kao utvrđeni grad u Hercegovini.

Dva rata i komunizam

S propašću podunavske Monarhije i nastankom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koja će 1929. biti preimenovana u Jugoslaviju, umjesto orijentalizacije u tursko doba i okcidentalizacije u austro-ugarskom razdoblju, započinje kulturna i politička srbizacija. Nakon sloma parlamentarizma i zavođenja kraljevske diktature 1929. došlo je do novih administrativno-političkih preinaka. Jugoslavija je podijeljena u devet banovina i to tako da su Srbi imali većinu u šest banovina. Livno je pripadalo Primorskoj banovini sa sjedištem u Splitu, pa je time započelo svoj povratak hrvatskim prostorima.

Osnivanjem Banovine Hrvatske 1939. Livno je došlo u još čvršću vezu s Hrvatskom, ali je ubrzo slijedio II. svjetski rat, osnivanje Nezavisne Države Hrvatske, u koju je bila uključena sva BiH. Nakon sloma te države i stvaranja komunističke Jugoslavije zacrtane su prvi put u povijesti današnje granice BiH (AVNOJ), tada kao jedne od šest jugoslavenskih republika.
U komunističkom razdoblju povijesti Livno je ekonomski jedan od najzapuštenijih rubnih srezova, odnosno od 1974. općina, ostajući povezano s Dalmacijom i srednjom Bosnom samo cestovnim prometom.

U poratnom razdoblju Livno je srez, a od 1974. i općina. Iz Livna je kasniji predsjednik Vlade SRBiH Hasan Brkić, a livanjske korjene ima i Branko Mikulić, predsjednik Savezne vlade SFRJ. Tokom šezdesetih godina dolazi do gradnje akumulacije Buško Blato, čime se Livanjsko polje isušuje i spašava od cjelogodišnjih poplava, a voda sa naplavina usmjeruje u pravcu Buškog jezera. Usprkos poboljšavanju ekonomskih uvjeta u odnosu na vrijeme između dva svjetska rata, stanovništvo se mahom seoskih područja i dalje iseljava trbuhom za kruhom. Nakon Daytonskog mirovnog sporazuma Livno je središte Hercegbosanske županije, koje je u sastavu Federacije Bosne i Hercegovine.
Back to top Go down
View user profile http://hercegbosna.forumotion.net
Admin
Admin


Number of posts : 60
Registration date : 2008-10-07

PostSubject: Re: Livno   7/10/2008, 03:58



Zemljopis

Livanjsko polje je kraška tektonska rasjedlina, okružena visokim, zimi vrlo surovim planinama, pruža se pravcem sjeverozapad-jugoistok s Buškim blatom na jugoistoku i Ždralovcem na sjeverozapadu. Ždralivac je jedan uski prijevoj kojim Livanjsko polje, između zadnjih obronaka Dinare i Šatora, prelazi u Grahovo polje.

Na istoku centralnog dijela Livanjskog polja, ispod visokih i strmih, gotovo okomitih litica Crvenice, uz vrelo brze, hladne i bistre rijeke koja je po tim karakteristikema i dobila ime Bistrica, nalazi se eponimno i najveće naselje na tom polju - grad Livno. Uz rubove Livanjskog polja smještena su brojna livanjska sela.
Planine

Livanjsko polje od Dalmacije odvajaju Dinara i Kamešnica, od Duvanjskog polja Midena, Grabovica i Tušnica, a od Glamočkog polja Krug, Golija, Staretina i Šator. Prema Kupreškom polju je naša najviša planina Cincar. Za čistih i prozračnih dana, a takav je veći dio godine u ovom kraju, sa Cincara se, preko Kamešnice, vidi Jadransko more. Planina Dinara puna je kontrasta; tu su velike ravnice, šume, livade i nepregledni kamenjar pun jama i pećina.

Rijeke

S istočne strane polja teku livanjske rijeke Bistrica (3 km), Sturba (14.5 km) i Žabljak (4 km). Te tri rijeke su se u polju ispod Suhače i Prispa nekad sjedinjavale u Plovuču koja je dalje tekla ravninom livanjskog polja do Ćaića i tamošnjih ponora u podnožju Dinare. U novije vrijeme vode ovih rijeka sustavom kanala odvode se u retenciju "Lipa", odnosno akumulaciju "Buško jezero."

Jezera

U novije vrijeme na južnom dijelu Livanjskog polja formirano je najveće umjetno jezero u Europi, Buško jezero površine 50 kilometara četvornih. Premda je cijelo jezero smješteno na Livanjskom polju samo jedna trećina pripada Livanjskoj općini (treba razlikovati administrativne i prirodne granice). Uz selo Lipa nalazi se Lipsko jezero. Ispod zapadnih obronaka planine Tušnice je omanje jezero Mandek (ili Mandak).

Klima

Klima je umjereno kontinentalna s jakim vjetrovima, godišnjom temperaturnom amplitudom oko 18° C te velikim brojem sunčanih dana.

Promet

U prometnom smislu Livanjsko polje je oduvijek imalo veliku važnost kao prva velika točka u zaleđu srednjeg Jadrana i kao područje kojim su prolazile komunikacije što su povezivale unutrašnjost s jadransko-mediteranskim svijetom i njegovim kulturama, od prapovijesti sve do danas. Međunarodne oznake glavnih prometnica koje danas prolaze kroz Livno su M-15 - Glamoč, Priluka, Livno, Šujica i M-16 - Split, Kamensko, Livno, Kupres.

Kultura

Franjevački muzej i galerija Gorica - Livno, službeno je utemeljen 2. listopada 1995. godine, sa ciljem da sustavno sakuplja, čuva, stručno zaštiti i znanstveno obradi, te prezentira muzejski materijal sa područja Hercegbosanske županije i šire. FMGG kao nasljednik Franjevačke zbirke na Gorici ima svoje korijene u 19. st. u djelatnosti livanjskih franjevaca koji su obilazili arheološka nalazišta i skupljali starine, te nastojali oko osnutka muzeja u samostanu. O tome svjedoči pisani dokument iz 1896. kojim se moli Zemaljska vlada u Sarajevu za dozvolu da se može u javnoj samostanskoj prostoriji držati starinsko oružje. Kroz kasnija desetljeća u livanjsku muzejsku zbirku donose se brojni nalazi iz svih razdoblja livanjske prošlosti. Nekad mala samostanska zbirka prerasla je u suvremeno osmišljen muzej, danas FMGG, koji po svom sadržaju i obimu odražava na ovim prostorima kontinuitet povijesnih zbivanja: od Kelta i Ilira preko Rimljana, te Hrvata od doseljenja do najnovijeg vremena. Muzej je još u fazi oblikovanja, ali se predstavlja javnosti kao osnova za nove istraživačke korake.

Trebalo je proći više od pola stoljeća da se u našem tisućljetnom Livnu ponovo čuje "S Dinare kršne", ta sveta himna livanjskih Hrvata i istovremeno himna HGD-a "Dinara" u Livnu. Prošlo je više od jednog stoljeća otkako je četrdesetak livanjskih mladića odlučilo ustanoviti pjevačko društvo. To bijaše u jesen, godine 1895. kada izradiše i pravila Društva kome dadoše ime "Dinara".

Godine 1991. pokreće se inicijativa za oživljavanjem "Dinare" ali novi rat na ovim prostorima postaje zapreka tomu. Konačno, godine 1994. počinje sa radom pjevački zbor "Dinara" iz kojeg će se u narednoj 1995. godini iznjedriti i obnoviti rad Hrvatskog glazbenog društva "Dinara". Svoju promociju obnovljeno Društvo je imalo 28. rujna 1995. godine, u sklopu proslave Dana općine Livna.

Devetnaesto stoljeće ostat će u cijeloj livanjskoj povijesti zabilježeno kao izuzetno povoljno za klesare. To ne znači da Livno i u drugim razdobljima nije imalo svojih neimara. Delmati se nisu posebno bavili klesanjem. Njihova obrada kamena je prilično gruba. Već Rimljani imaju ovdje svoje klesare i epigrafičare. Nažalost bezimeni su nam ostali majstori koji su livanjskoj gospodi Viohnićima, Mihovilovićima, Galešićima, Matijevićima, Ratkovićima, Miličićima, Rajčićima i drugima gradili u srednjem vijeku. Ne znamo koji su majstori podizali livanjski Bistrički Grad, tko je gradio dvor kralja Tomaša u Livnu, koji se spominje 1444. godine.

Livanjski spomenik kralju Tomislavu, postao je jednim od simbola grada i jednog segmanta milenijske povijesti Livna. Prvi i donedavno jedini spomenik podignut nekom hrvatskom vladaru na području Bosne i Hercegovine.

Od 8.7. 1924., kada se prvi put u Livnu počelo govoriti o podizanju spomenika, za kratko vrijeme prikupljeno je 25.000 dinara i 150 metara žita. I dok je akcija prikupljanja sredstava za gradnju spomenika protekla u savršenom redu nastali su veliki problemi oko dobivanja suglasnosti za gradnju. Komesar gradskog vijeća u to vrijeme je bio Mustafa Mulalić koji je često isticao svoja srbofilska osjećanja, a u II. svj. ratu završio je u štabu Draže Mihailovića. Odbor za proslavu hiljadugodišnjice hrvatskog kraljevstva bio je uporan u svojoj namjeri da se spomenik postavi na trgu Zrinskih dok su gradske vlasti predlagale druge lokacije pod izlikom da će na tom mjestu ometati promet. Rješavajući sukob gradskih vlasti i Odbora, veliki župan Travničke županije Aleksandar Petrović odlučio je u korist Odbora. Upornost se isplatila.

Projekt su izradili Oto Munder i Ćiril Iveković. Spomenik je zamišljen u formi obeliska čije dimenzije simboliziraju obljetnicu. Ne računajući postolje, koje čine tri, odnosno četiri, stepenika, spomenik je visok 9,25 m, što upućuje na godinu krunjenja kralja Tomislava. Na visini između 3,5 i 5 m, na zapadnoj strani obeliska, postavljen je ovalni reljef (medaljon) u bronci, veličine 1,5x1 m. Izrada medaljona povjerena je Emeriku-Imbri Sunku, zagrebačkom kiparu. Reljef prikazuje kralja Tomislava kako jaši u krunidbenom ornatu. Na istočnoj strani obeliska uklesana su slova boje zlata: "U SPOMEN HILJADUGODIŠNJICE PRVOG HRVATSKOG KRALJA TOMISLAVA 925 - 1925 PODIGOŠE HRVATI SELA I GRADA LIVNA."

Hrvatsko kulturno društvo "Dinara" iz Livna održalo je tijekom 1925. godine nekoliko priredbi posvećenih tisućitoj godišnjici krunjenja prvog hrvatskog kralja Tomislava. U subotu navečer 4. rujna 1926. godine, održana je veličanstvena bakljada i ophod gradskim ulicama, koji je završio pred zgradom "Dinare", nakon čega je održan koncert. U nedjelju 5.rujna budnica kaštelanske i domaće glazbe i plotuni iz mužara navijestiše svečani dan proslave. Poslije službe Božje na Gorici, krenula je velika povorka, sastavljena od konjanika, kočija i pješaka, u grad na trg Zrinskog. Na trgu se okupilo oko 10.000 građana. Nakon govora fra Jake Pašalića i A. Petrovića (čiji je kratki govor također u svakom pogledu bio korektan) i skidanja zavjese sa reljefa, zasvirale su glazbe hrvatsku himnu a vojska je ispalila počasne salve. U tom trenutku grad su nadlijetala i dva zrakoplova pristigla iz Mostara da uveličaju tu hrvatsku slavu. Svečanost je završena akademijom u "Dinarinom" domu, na kojoj je kaštelanska glazba svirala hrvatske davorije, a "Dinarin" zbor otpjevao nekoliko pjesama. Na kraju akademije M. Mayer održao je predavanje "Tomislav, njegovo doba i zasluge za ujedinjenje Hrvata." Gosti su, uz ispraćaj vrijednih domaćina, napustili Livno u ponedjeljak 6. rujna.

http://www.livno.ba/
Back to top Go down
View user profile http://hercegbosna.forumotion.net
 
Livno
View previous topic View next topic Back to top 
Page 1 of 1

Permissions in this forum:You cannot reply to topics in this forum
Herceg-Bosna :: Domovina :: Herceg-Bosna-
Jump to: